Predsjedik Đurić za Oslobođenje: Trebaće nam 102 godine da stignemo Evropsku uniju

By 5. фебруара 2020. Novosti iz Komore, slide No Comments

Borko ĐurićStatistički pokazatelji govore da tokom 2019. godine imamo trend pada industrijske proizvodnje. Broj zaposlenih u industriji Republike Srpske je ostao isti ili je neznatno smanjen prošle u odnosu na 2018. godinu, ali pad je više nego značajan.

Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže predsjednik Privredne komore RS Borko Đurić, koji navodi da je energetski sektor u Srpskoj doživio pad zbog havarije Rafinerije nafte u Brodu. Drugi problem je, dodaje on, hidroelektrana Dubrovnik 2 i remonti u termoelektranama. Ali, zabrinjavajući je pad u prerađivačkoj industriji.

– Prvi put nakon nekoliko godina imamo pad u drvoprerađivačkoj industriji. Ta industrija je iz godine u godinu bilježila značajan rast i suficit, ali je prošle godine zabilježila znatan pad.

Šta su razlozi tog pada?

– Moglo bi se reći da je problem i nedostatak radne snage. Broj se zadržao, ali se promijenila struktura radnika.

Pad narudžbi

One koji su otišli u zemlje zapadne Evrope zamijenili su radnici koji su bili na raspolaganju i koji su željeli da rade te poslove. Ali, pokazalo se da je njihova produktivnost manja u odnosu na one koji su otišli. U nekim sektorima je izražen i pad narudžbi. Sve je viši i stepen tehnološke zaostalosti naše privrede u odnosu na zemlje u okruženju.

Koji su najveći problemi privrede kada je tehnološki razvoj u pitanju?

– Svjedoci smo toga da je u svijetu uveliko u ekspanziji digitalna transformacija društvenog sistema, pa i privrede. Deklarativno smo opredijeljeni za to, ali smo u svakom drugom pogledu nespremni. Oni koji su bili daleko od nas i dalje nam izmiču. Istraživanja Svjetske banke kažu da nam sa ovakvim stepenom razvoja i privrednim rastom trebaju 102 godine da stignemo Evropsku uniju.

To govori da moramo nešto hitno da učinimo. Moramo obezbijediti značajna sredstva za tehnološki razvoj. Pada nam produktivnost, nemamo adekvatnu radnu snagu i sada moramo da se posvetimo tehnološkom razvoju. Zato smo predložili da se u naredne tri godine u budžetu obezbijedi sto miliona maraka za tehnološki razvoj privrede. Tako bismo prevazišli i problem nedostatka radne snage. Stvaranjem boljih uslova smanjili bismo odlaske mladih ljudi, a stvorili bismo uslove i za povratak mnogih koji su otišli.

Kako zadržati kvalifikovanu radnu snagu?

– To je veoma složeno pitanje koje traži širok spektar kompleksnih aktivnosti koje će dugo trajati i koje će puno koštati. Moramo zaustaviti negativne trendove, a tada moramo početi sa nekim značajnijim stopama privrednog rasta. Da bismo to ostvarili, neophodno je podići nivo konkurentnosti i preduzeća i proizvoda.

Da bismo to postigli, neophodna su značajna ulaganja i podrška tehnološkom razvoju. Potrebna nam je i promjena obrazovnog sistema, jer obrazovanje treba profilisati prema potrebama privrede. Neophodne su značajne reforme u javnom sektoru. Nedostaje nam i politička sigurnost, jer sve više odlaze i oni koji imaju dobre poslove i dobre plate. Naravno, potrebno je mnogo toga učiniti i na poboljšanju zdravstvenog sistema.

Prošle godine ste najavljivali da gotovo niko od privrednika neće tražiti povrat novca po osnovu Zakona o podsticajima u privredi RS. Da li se to obistinilo?

– Rano je govoriti o tome, jer sad tek počinje pisanje zahtjeva. Pravilnik koji to reguliše predviđa veoma složene procedure, tako da će se malo poslodavaca opredijeliti za podnošenje zahtjeva za povrat poreza. Bilo je mnogo jednostavnijih načina s obzirom na to da su svi podaci dostupni u Poreskoj upravi RS.

Kada su najavili ovaj zakon, svi koji su upućeni u realno stanje stvari su znali da to neće dati nikakve efekte. To se vidi na platama koje gotovo da i nisu povećane od donošenja ovog zakona. Rekli su da posmatram stvari drugačije u odnosu na one koji imaju dobre namjere. A dobre namjere nisu dovoljne, potrebni su i instrumenti za realizaciju na odgovarajući način.

Može li privreda da raste bez smanjenja poreza?

– Teško. Opterećenja na rad se moraju smanjivati. Vlada RS insistira na tome da se ne smiju pojaviti rupe u budžetu. Zato se siva zona mora svesti na minimum. Iz te razlike treba stvoriti uslove za smanjenje ukupnih opterećenja. Na tome moraju raditi inspekcijski organi Poreske uprave RS.

Kako komentarišete eventualno povećanje PDV-a?

– Nijedno povećanje opterećenja nije dobrodošlo, pa tako ni povećanje PDV-a. Postoje razmišljanja o tome da se ide u povećanje stope PDV-a kao preduslova za smanjenje opterećenja na rad. Neću reći da to nije moguće i da to nije dobro, ali nije najbolje. Bolje je da idemo u suzbijanje sive zone i da tu tražimo rezerve i rješenje.

Može li doći do značajnog povećanja minimalne plate o čemu sindikati neprestano govore?

– Forsirano povećanje minimalne plate ne donosi ništa dobro. Moramo težiti povećanju plata na svim nivoima. A zato trebamo stvoriti pretpostavke. Ako ćemo u nekom sektoru držati one koji svoje obaveze ne isplaćuju kako bi trebali, forsiranjem povećanja najniže plate stvorićemo sebi nepremostive prepreke – tjeranje onih koji plaćaju obaveze na sve isplate u sivu zonu.

Nepotrebne obaveze

Moramo prestati pričati o jeftinoj radnoj snazi i raditi na tome da ona bude produktivnija. Rad treba rasteretiti nepotrebnih obaveza. Moramo težiti podizanju svih plata, jer tako podižemo ukupni životni standard.

Da li je insistiranje na jeftinoj radnoj snazi veliki problem privrede?

– To je ogromna mana, jer ni jeftinom robom ni jeftinom radnom snagom ne može da se dođe do visokog kvaliteta. Ali, sa druge strane, moramo vidjeti kako ćemo stvoriti uslove da ona ne bude jeftina. Ne možemo preko noći podići plate, jer to ne može da se radi baš tako. To je složeno pitanje, ali na njemu treba raditi.

Da li privrednicima posao otežava i to što se svaka njihova primjedba doživljava kao kritika vlasti?

– Sigurno da se neka pitanja doživljavaju tako. Nije dobro to generalizovati. Privrednici i poslodavci moraju isticati probleme. Svaka vlast će smatrati kritikom ako se kaže da nije dobro ono što radi. Ali, ne treba se na to mnogo osvrtati. Nisam imao nekih ozbiljnijih problema zbog kritike.

Niko neće doživjeti kritiku kao napad ako kažete da su opterećenja na privredu velika. Svi znaju da je tako. Ali, mi smo skloni da ponešto prenaduvamo, onda i reakcije budu malo žešće. Ne može se ništa kvalitetno napraviti ako se ne obezbijede razumijevanje i argumenti.

Nisam ni za kakve juriše. Ja sam za argumentovan razgovor. U pregovaračkim procesima treba tražiti bolju poziciju. Ne smijemo se dijeliti. U interesu onima koji vladaju je valjda da imaju kime da vladaju. Valjda im je u interesu da budemo što bolji i što kvalitetniji.

Leave a Reply